Neispisane učeničke bilježnice i otisci na još neotvorenim udžbenicima obično su znak novih početaka. Međutim, za naš kolektiv sve češće su i znak završenih poglavlja, smjene generacija i emotivnih rastanaka. Tako smo s prvim dahom jeseni na zasluženi odmor i u slobodu penzionerskih dana ispratili profesoricu Sevlu Krivić i higijeničarku Mirjanu Raguza, dvije dame koje su svojim radom učinile da naša škola ponosnije nosi oznaku odgojno-obrazovne ustanove.
Profesorica Sevla Krivić dio svog radnog vijeka podredila je radu s učenicima poučavajući ih odlikama plemenite filozofije, demokratije i ljudskih prava, sociologije, psihologije i pedagogije. Blagim, ali odlučnim pristupom kod učenika je razvijala kritičko mišljenje, moralne i građanske kompetencije, kao i osjećaje za odgovornost, kontinuirano učenje i disciplinu. Kroz rad sindikalne organizacije i organa školske uprave nastojala je jačati radnička prava, njegovati pravednost i pružiti ruku pomoći svima kojima je pomoć bila potrebna. Poželivši nam sretnu novu školsku godinu, poslala nam je autentičnu i poruku vrijednu pamćenja:
“Nije lako naći prave riječi i oprostiti se od kolega, prijatelja pri odlasku u penziju.
Završeno je jedno životno poglavlje, a počinje sljedeće.
Misija prosvjetnih radnika jeste odgovornost, odgovornost obrazovanja i odgoja novih generacija. Obrazovanje je od esencijalnog, fundamentalnog značaja za društvo, jer podrazumijeva proces sticanja znanja, vještina, navika, ali nužno je i proces formiranja ličnosti i karaktera.
Evo, sada razmišljam o godinama koje su iza, koje prođoše. Mislim da je biti prosvjetni radnik najodgovorniji posao. Nije lako odgajati nove generacije. Te nove generacije mi pripremamo za dalje, za život dostojan čovjeka.
Često sam sebi postavljala pitanje da li sam postupila pravilno u određenim situacijama s učenicima, da li sam mogla drugačije ili bolje. Nažalost, svjesni smo činjenice da danas obrazovanje nije na nivou koje zaslužuje, zato prosvjetni radnici trebaju da se bore i izbore kako bi naše društvo imalo stručne, uspješne generacije pravnika, ljekara, inžinjera, učitelja.
Biti učitelj znači radovati se svakom uspjehu svojih učenika, znajući da je samo djelić tog uspjeha i tvoja zasluga.
Neko je rekao da se niko ne može vratiti da bi započeo ispočetka, ali da svako može početi sada i napraviti sasvim novi, drugačiji završetak.”
Osim što je dvadeset godina radila kao ekonomski tehničar u Službi društvenog knjigovodstva, Mirjana Raguza je dio radnog vijeka provela i u našoj školi radeći na poslovima održavanja čistoće. Svojim odmjerenim i dostojanstvenim stavom, pouzdanošću i pedantnošću za sobom je ostavila tragove marljivosti vrijedne naklona. Mirjanina svestranost ogledala se i u volonterskom radu, političkoj angažiranosti i borbi za prava žena. Viđenje svog radnog vijeka sažela je u decidnu poruku da je bez obzira na to koji posao obavljamo najbitnije da radimo odgovorno, s ljubavlju i odnosom poštovanja prema svima.
Iskreno zahvalni za doprinos u radu naše škole, našim kolegicama želimo da penzionerske dane provode u zdravlju i miru.
U znanju je moć!