Prosvjetni poziv svojevrstan je zalog budućnosti satkan od znanja, godina posvećenosti i neizmjernog truda. Istina je da je ispunjen brojnim izazovima, ali i vrijednostima zbog kojih nije samo zvanje, nego misija koja ne prestaje sa zvukom posljednjeg zvona niti sa završetkom radnog vijeka.
Dugogodišnja posvećenost prosvjetnom pozivu donijela je zasluženi odmor i našoj kolegici Đenani Buturović te kolegama Ejubu Mujiću i Velidu Gaguli. Tim povodom je u uvijek ugodnom ambijentu Agencije “Visit Konjic” organiziran prigodan ispraćaj kojem su prisustvovale brojne kolege.
Predajući u poljoprivrednom obrazovnom smjeru, profesorica Đenana Buturović isticala se nastojanjem da kroz iskustveno učenje i terensku nastavu učenicima na zanimljiv način približi složenost poljoprivrednog sektora, kao i značaj ovog vida obrazovanja u savremenom životu. Svojom autentičnošću i pozitivnim autoritetom u rad je unosila spoj neizbježnog odgojnog aspekta i veliku dozu humora, čime je zadobijala poštovanje učenika. U svojoj oproštajnoj poruci izrazila je zahvalnost za dvadeset godina rada u našoj školi, ali i želju da sve kolege dočekaju radost penzionerskih dana.
Njegujući tradicionalni tip nastave i upečatljiv način predavanja, profesor Ejub Mujić najveći dio svog radnog vijeka proveo je kao predavač mašinske grupe predmeta. Ispratio je brojne generacije učenika, a u svom radu afirmirao je aktivan rad, disciplinu i težnju ka znanju. Obnašajući funkciju predsjednika Sindikalne organizacije, u izuzetno teškom periodu za prosvjetne radnike nepoštedno se borio za ostvarivanje osnovnih radničkih prava.
Naučno-istraživački rad, sportske aktivnosti, umjetnička fotografija, pisanje inspirativnih i filozofskih zapisa samo su neke od sfera interesovanja profesora Velida Gagule. Njegov profesorski poziv pratio je i vizionarski stav zbog kojeg je s učenicima stvarao kreativne i korisne radove koji su donosili i značajne nagrade. Dužni smo poštovati profesorovu želju da bez isticanja ode u penziju, ali makar možemo istaći njegov zapis u kojem stoji da je “za otkrivanje istine potrebno srce sposobno da odbaci svaku uslovljenost”.
Uzmemo li u obzir da su naše kolege u svoj rad unosile srce i odbacivale uslovljenost, onda možemo reći da su dostojno slijedili i istinsku prosvjetnu misiju.
Duboko zahvalni za svaki doprinos našem društvu, želimo im da svoje penzionerske dane provedu u zdravlju i miru.
U znanju je moć!