Učiteljska profesija temelj je svakog naprednog društva, a značaj učitelja u njegovom formiranju je nemjerljiv. Nije slučajno rečeno da biti učitelj znači tri puta biti – biti čovjek, biti intelektualac i biti profesionalac. Prenoseći znanje, ulažući dio svog života i srca, učitelj iza sebe ostavlja plodove rada utjelovljene u drugim ljudima. Ti plodovi žive, a učitelj djeluje sve dok to čini ijedan njegov učenik. Iako je odlazak u penziju posebna prekretnica u životu svakog čovjeka, kod učitelja to ne znači i kraj djelovanja. Činjenica da su radni vijek posvetili odgoju i obrazovanju mladih ljudi dovoljna je potvrda da ovaj plemeniti poziv za sobom ostavlja vječne tragove.
Početkom nove školske godine naše uvažene kolege i profesori Hajrudin Sarajlić, Ševko Golić, Dženadin Junuz i Kasim Ihtijarević svoje višedecenijsko profesionalno djelovanje zamijenili su zasluženim odmorom. Tim povodom upriličen je dostojanstven ispraćaj uz simbolične poklone i iskrene čestitke. Ponosni smo i sretni što smo radni prostor i vrijeme dijelili s ljudima koji su svojim znanjem i radom doprinijeli napretku naše ustanove, ali i naše zajednice.
Profesor Hajrudin Sarajlić radni vijek u odgojno-obrazovnom procesu proveo je kao profesor mašinske grupe predmeta. U svoj rad unosio je duh optimizma, prema kolegama se odnosio kao prema prijateljima, a u odnosu prema učenicima ispoljavao je očinski pristup. Vlastitu svestranost potvrdio je različitim oblicima društvene angažiranosti, a sklonost ka pisanoj riječi ukoričio je u dvije knjige (eseji, zapisi, pjesme) o Bosni i Hercegovini. O iskustvu u radu s učenicima kaže:
„Kao neko ko je radni vijek proveo u prosvjeti, mogu reći da mi je neke pedagoške odrenice još u djetinjstvu usadila moja majka, koja je bila neškolovana žena. I danas mi svježe zvuče njeni savjeti Iz malena se trn oštri i Voda će sve oprati, ali crn obraz nikad. Kroz svoje školovanje i rad shvatio sam da u tome i jeste misija nastavnika – obrazovati i odgajati. Pokušao sam to prenijeti i na učenike, a moja poruka za njih jeste da uče, da se obrazuju, ali prvenstveno da budu ljudi. Svijet bez ljudi bio bi kao život bez nade. Prazan.“
Profesor Ševko Golić u prosvjeti je proveo jedan dio radnog vijeka, a u svom načinu predavanja i ophođenja pokazivao je pedantnost, odgovornost, posvećenost, ali i dosljednost. Prenošenjem znanja, stavova i svjetonazora kod učenika je budio iskreno poštovanje i neskriveno divljenje, a rekao nam je da je saradnjom s njima više nego zadovoljan.
Nesumnjivo je da čitav niz generacija mašinske škole pamti časove profesora Dženadina Junuza, koji je jednostavnim pristupom plijenio učeničku pažnju. Predanim i kvalitetnim radom znao je svoje znanje i usađene manire prenijeti na učenike, ali i na mlade kolege za koje je uvijek imao posebno razumijevanje, lijepu riječ i iskren savjet.
Otkako je počeo s radom u prosvjeti, profesor Kasim Ihtijarević slovi za jednog od profesora čiji je način predavanja posebno zanimljiv i kvalitetan. Svojim specifičnim pristupom lako je dopirao do učenika i tako na njih prenosio široko znanje i iskustva. O vlastitim vodiljama i utiscima rekao nam je:
„Dugogodišnji rad u ustanovi koja za osnovne djelatnosti ima vaspitanje i obrazovanje mladih kao pripremu za profesiju ostavlja duboke tragove. Izvjesno je da se kroz kontakte sa hiljadama energičnih i raznovrsnih mladića i djevojaka kristališe iskustvo u kom treba pored ostalog istaknuti dvije vrijednosti – iskrenost i slobodu. Uprkos svijetu u kojem vlada materijalistička historija, ponovo bih izabrao poziv profesora i slijedio iste vrijednosti koje su kruna života i pretpostavka za uspješno obavljanje ove profesije.“
Našim kolegama želimo da zasluženi odmor provedu u zdravlju, miru i sreći, te da ne zaborave da su u našu školu uvijek dobrodošli.
Ne samo kao kolege, nego i kao prijatelji.
