„Zajedno smo nezaustavljivi“ ovogodišnji je slogan kojim je Crveni križ Federacije BiH obilježio Svjetski dan volontera. Tim povodom u Tuzli je održana svečana manifestacija na kojoj su dodijeljena brojna priznanja, a priznanje „Volonter godine“ dobila je i Sara Ćatić, učenica trećeg razreda medicinske škole i članica Crvenog križa Konjic.
Svoju sklonost ka dobrovoljnom radu Sara je dokazala zalaganjem u organizaciji procesa vakcinacije, učešćem u akcijama darivanja krvi u Općoj bolnici Konjic, aktivnim posjetama socijalno ugroženim porodicama, podjeli paketića socijalno ugroženoj djeci i učešćem u organizaciji sportske manifestacije „Konjički noćni cener“ 2021. Osim titule najboljeg novog mladog volontera, za skoro jednogodišnji rad dodijeljene su joj i:
„Zahvalnica CK Konjic za podršku, nesebičan i human rad, pomoć u kriznoj situaciji COVID-19, volontiranju i organizaciji masovnih vakinacija te poboljšanju uslova života građanima Konjica“,
„Zahvalnica CK FBiH za podršku u organizaciji pokazne vježbe u ulozi markiranta u Neumu“.
Pri razgovoru s ovom vrijednom volonterkom nemoguće je ne primijetiti da je riječ o susretljivoj, elokventnoj i energičnoj osobi, spremnoj da pomaže drugima i slijedi svoje snove.
S obzirom na to da pohađaš medicinsku školu i da si posvećena volontiranju, sasvim je jasno da ti je humanost jača strana. Šta je ono što je u tebi probudilo želju da pomažeš drugim ljudima?
Od malena sam željela da budem u svijetu u kojem se pomaže drugim ljudima, uvijek me je to privlačilo. Pošto je srednja medicinska škola najbolji izbor ako već želimo biti humanisti, to je bio moj prvi korak. S druge strane, kako je Crveni križ najhumanija organizacija, odlučila sam da se učlanim, budem što aktivnija i da što više pomažem drugima. Moram dodati i to da sam već u prvom razredu srednje škole shvatila da želim postati psiholog, tako da u budućnosti planiram ostati u svojoj domovini i studirati ono što će mi omogućiti da pomažem onima kojima je pomoć zaista potrebna.
Je li ti u volonterskom radu pomoglo znanje koje si dosad stekla u medicinskoj školi?
Za aktivnosti koje mi imamo u Crvenom križu nije bitno neko posebno znanje o medicini, bitnija je sposobnost komunikacije i snalažljivost, tako da medicinska škola nije obavezna podloga za rad u Crvenom križu.
Koje osobine moraju krasiti jednog volontera?
Meni je na prvom mjestu to da je osoba humana i da mora shvatiti da se za ono što radiš ne traži ništa zauzvrat. Ostale, po meni važne osobine jesu te da je osoba komunikativna, snalažljiva, strpljiva i organizirana.
Je li te volontiranje promijenilo?
Jeste. Organiziranija sam nego ranije. Trudim se da u jednom danu završim obaveze koje imam u Crvenom križu, školske obaveze, ali i da se družim s prijateljima. Bitno mi je da ispoštujem sve i da za sve nađem vremena, a to mi je mnogo lakše otkako sam počela volontirati.
Koliko se volonterski rad odražava na tvoj društveni život?
Nimalo. Mi stvarno nemamo nikakav pritisak da na neku akciju ili aktivnost moramo doći. Ukoliko imamo školskih ili privatnih obaveza, nemamo obavezu da dođemo, ali ja se ipak trudim da sve to uklopim i da mogu biti tu kada god me trebaju.
Susrećeš li se s određenim oblicima nezahvalnosti u volonterskom radu?
Toga uvijek ima. U ovih skoro godinu dana upoznala sam i dobrih, ali i onih manje dobrih ljudi. Naravno da je tu uvijek više dobrih i razumnih, ali ima i onih koji ne razumiju da smo mi samo volonteri.
Kako doživljavaš činjenicu da si proglašena volonterom godine?
Ja taj osjećaj nikako ne mogu opisati, to je uvijek bio moj cilj i sada sam i više nego sretna što sam ga uspjela ostvariti. Želim samo da budem još aktivnija i da tako pomognem svima kojima je pomoć potrebna.
Zbog čega bismo svi trebali volontirati?
Zbog osjećaja koji imamo kada nekome pomognemo. Zbog osjećaja kada vidimo sreću i suze radosnice u očima ljudi kojima smo pomogli. Zbog osjećaja koji imamo kada znamo da je neko negdje sretan zbog našeg bilo kakvog doprinosa. Sve da je i najmanja sitnica, to ipak znači.
U jednom od svojih obraćanja američkim maturantima, Denzel Washington je rekao da je pomaganje drugima nešto najsebičnije što možemo uraditi. Naravno, ne u negativnom smislu, nego u smislu da tako najviše pomažemo sebi. Slažeš li se s takvim stavom?
Slažem se, to je sigurno tačno. Zar ima veće sreće za pojedinca od spoznaje da je neko drugi sretan i nasmijan zbog njega?
Za kraj, imaš li neku poruku za svoje vršnjake?
Jedina poruka koju imam jeste da budemo humani i da nikad ne gubimo osjećaj ljudskosti u sebi, jer naše malo za nekoga je zaista, zaista mnogo.
Uz iskrene čestitke, Sari želimo da njeguje svoju ljudskost i da ostane nezaustavljiva u ostvarivanju svojih snova.
Tekst: Alema Gagula
Fotografiju je ustupila Sara Ćatić.