Neobična posebnost prosvjetnog poziva ogleda se u tome da prosvjetne radnike, bez obzira na starosnu dob ili dužinu radnog staža, odlikuje mlad duh i intenzivna želja za učenjem, djelovanjem i stvaranjem. Zbog toga često ruše stereotipe i predrasude o penziji kao kraju radnog vijeka, a svojim primjerom dokazuju da je to samo promjena smjera i nova pustolovina u životnom procesu. Prototip takvih ličnosti svakako su profesorica Lila Alagić i profesor Hikmet Trnka, naše uvažene kolege koje se ove godine opraštaju od katedre i kreću stazama novih iskustava.
Profesorica Lila Alagić svojim radom obilježila je srednjoškolsko obrazovanje brojnih generacija, a u svakoj je slovila kao omiljena profesorica koja prenosi i očekuje znanje, te istovremeno u učenicima zna probuditi ljubav prema jeziku i književnosti. Uvodeći različite metode i oblike rada, stvarala je zanimljiva predavanja kroz koja su učenici imali priliku iznijeti lične stavove ili kritičke osvrte, te tako graditi karakterne crte neophodne za integritet svake ličnosti. Stoga, s pravom možemo reći da nikada nije slijepo slijedila uvriježena metodička učenja. Ona je stvarala nova. Mnogo je pozitivnih detalja u radu profesorice Alagić o kojima bi se moglo govoriti i pisati – počevši od truda da sačuva knjige iz ratom uništene školske biblioteke, preko podrške učenicima da objave svoju prvu knjigu, do toga da je ova ljubiteljica književnosti i slikarstva svojim kolegama bila tiha, ali stamena podrška. Iako poštujemo njeno dostojanstveno nastojanje da „tiho bude i još tiše ode“, narušit ćemo ga tek toliko da naglasimo da će još dugo i glasno progovarati kroz ljude koje je svojim radom motivirala.
Profesor Hikmet Trnka svoju impresivnu biografiju izgradio je na temeljima aktivnog društvenog angažmana i dugogodišnjeg rada u prosvjeti. Sinonim je za znanje i disciplinu, a njegov način rada bio je povod da u sjećanju brojnih generacija ostane utisnut kao upečatljiva ličnost koju je teško prekriti plaštom zaborava. Najmjerodavnija potvrda za to, a ujedno i pokazatelj da nije riječ o hiperboličnom predstavljanju, jesu učenici koji su svoje poštovanje prema profesoru ukoričili i ostavili pisani trag o prenesenim i usvojenim životnim lekcijama i znanju. U uvodnoj riječi knjige „Nemojte biti šablon“ ističu da ih je „naučio da se do obrazovanja dolazi prelaženjem teškoća, a da prelaženje tih teškoća gradi karakter“, te da je njegov način rada podređen „eleganciji, humoru i ohrabrujućim riječima kojima je uspijevao spustiti gard učenika, nasmijati ga i dati mu inspiraciju.“ Također, dodaju i to da su „visoko samopouzdanje, čvrst stav, prikladne kazne i ljutnja koja bi izazivala dozu strahopoštovanja kod učenika“ bili način na koji ih „je pripremao za stvarni život, govoreći o njemu da je jako surov, ali da uz dovoljan trud i jak karakter možemo pobijediti njegovu surovost.“ Važnost cjeloživotnog učenja profesor Trnka zagovarao je i pokazivao ličnim primjerom. Svoje znanje, vještine i sposobnosti kontinuirano je nadograđivao i usavršavao, a vizionarsku stranu njegove ličnosti otkriva činjenica da je godinama prije pandemije i online nastave pripremio i promovirao školsku platformu predviđenu za učenje na daljinu. Upravo takva, neutaživa želja za usvajanjem novih vještina pretočila ga je u kvalitetnog profesora i čovjeka širokog znanja s kojim je moguće razgovarati kako o elektrotehnici, tako i o politici, šahu, muzici ili filmskoj umjetnosti.
Duboko zahvalni za veliki doprinos radu naše škole, našim kolegama iskreno želimo zdravlje, mir i sreću!
Tekst: Alema Gagula
Foto: Alma Džajić